Otegla se kilometarska sahrana ulicom, a za mrtvačkom kočijom ide lik i vodi mačku na uzici.
Narod stoji sa strane, čude se i komentarišu: “Ko li je to umro te je toliko svieta došlo na sprovod.”
“Jel’, bogati prijatelju, ko je to umro?”, ne izdrža jedan i upita lika što je vodio mačku na uzici za mrtvačkom kočijom.
“Moja tašta”, -na to će ovaj.
“Stvarno?! Moje saučešće!… A, ako nije tajna, kako je umrla?
“Ogrebala je ova mačka!”
“Stvaaaaaarno?! A, bili mogao ti da mi pozajmiš tu mačku na neki dan? Platio bi koliko tražiš.”
“Stani pozadi u red.”
