Duguje li naš grad ime osvajačima, regiji gde je nastao, svojoj lepoti, legendama ili reci Savi za koju je večno vezan? Mačo, Zaslon, Biger/Bugjur Delen, Sabazii, Savo Savacium, samo su neki od istorijskih, zabeleženih, ili kazivanih naziva za Šabac u prošlosti. Poreklo za neka nalazimo u istorijskim izvorima, a druga imena su mesto našla u mitološkim pričama.
Zaslon
Neki istraživači pretpostavljaju da je naziv Zaslon (Sasnnol, Sason, Saslon, Xaslon) nastao od reči zaklon, kao zaslonjeno, ograđeno mesto pogodno za odbranu, ali i napad na nepoželjne posetioce naselja.
Mačo
Grad je u periodu ugarske vladavine bio poznat pod nazivom Mačo i bio je središte Mačvanske banovine.
Bugjur-delen
Turci su na sultanovu inicijativu podigli šabačku tvrđavu oko 1470. godine i dali joj ime Bögürdelen, Bügürdelen, Bugjur-delen, što znači „onaj koji udara sa boka“, ili palisadni bedem. To je i zvanični naziv za grad u osmanskim dokumentima. Na karti Balkanskog poluostrva iz 1482. godine Frančeska Roselija koja se čuva u Nacionalnoj biblioteci u Firenci na mestu današnjeg Šapca zabeleženo je Sasnnol Sascolus.
Šabac
Kako je tvrđava na Savi zbog svog starateškog položaja postajala sve značajnija naziv Zaslon se sve manje koristi u izvorima. Najstariji poznati crtež šabačke tvrđave je iz Svetske hronike Hartman-Šedela iz 1493. godine gde je prikazano tursko utvrđenje. Najstariji spomen grada Šapca je Matije Katančića u radu „Spomen Beograda“ objavljenom u Glasniku Društva srbske slovesnosti 1851. godine. Da ime grad nosi po osnivaču Šaban begu (tvrdi turski istoričar Ibrahim Pečevija, 1572.-1650.), dok drugi tumači vide ime povezano sa rekom Savom. Mitovi i legende neizostavni su deo etimologije naziva Šabac. Od bogova do čudesnih zmijolikih bića koja snivaju na dnu Save.










